Da radost bude potpuna
"Put,Istina i život''
Ključna riječ u Isusovu predstavljanju je Put,a Istina i Život su tumačenje te riječi.Isus je Put time što je Istina i Život.On je Put k Ocu što je Istina o Ocu nama dana i Život nama dan.Jedna priča kaže slijedeće:
Bio je divan proljetni dan i krenula sam na šetnju šumom.Udišući čisti proljetni zrak i uživajući u toplim zrakama proljetnog sunca maleni trenutak ne pažnje bio je dovoljan da skrenem sa dobro znanoga puta i nađem se u potpuno nepoznatom okruženju.Dok sam se provlačila kroz trnje i potpuno nepoznati put pitala sam se kako je to moguće, samo nekoliko metara od kuće,a ja lutam i ne mogu se snaći gdje sam.Prolazeći kroz tamu iz daljine zablistala je malena zraka sunčane svijetlosti koja se nekako lijeno probijala kroz napola propupano grmlje.Krenula sam prema njoj.Iako se isprva činilo da je svijetlost blizu,tu nadohvat ruke,nije bilo tako. Do svijetlosti se je trebalo uspeti na visoko brdo i preći kroz zaraslu usku stazu.No,svijetlost je uporno blistala pred mojim očima i davala mi snage i volje za naprijed.Došavši tik do kraja šume ispred mene najednom ispružio se put kojim sam planirala doći,osmijehnula sam se i osvrnula iza sebe na gusto granje kojim sam prolazila.Iako još uvijek vidno umorna od puta pogled na prošli put bio je nekako vedriji.Uza svu težinu koja mi je trebala da se probijem ja sam se vratila na dobro znani put koji me je vodio do moje omiljene livade na kojoj sam naprosto uživala.Kada sam toga dana,onako umorna kročila na livadu bila je puno ljepša i vedrija.Tek rascvale tratinčice davale su dojam prekrasne bijele vjenčanice,a pomiješane sa zelenilom trave bile su prekrasna simfonija Božje ljubavi.Toga trena shvatila sam da je svaki korak kroz trnje bio jedna istina koja me dovela do Božje prisutnosti.Da!Toga dana sam shvatila da je Gospodin put,istina i život i da se ne trebamo bojati za sutra.Sutra nas čeka obavijeno Božjom ljubavlju i samo će se pobrinuti za sebe.Na nama je da živimo danas,sada u ovome trenutku.A livada,ma tu je iza znanoga puta,samo treba sačekati onaj pravi trenutak kada ćemo kročiti na nju.
Isus kaže da će nas Duh upućivati u svu istinu.Duh Sveti je Vođa na putu.Put je Isus.Otac je cilj puta.Duh kao Vođa na putu poznaje Put (Isusa) i poznaje Cilj (Oca).Putnici koje vodi su svi ljudi .Od putnika na Putu traži se poslušnost Vođi.Ako skrenemo s toga puta, treba nastojati vidjeti Svijetlost.Zato je potrebno sve dublje ulaziti u osluškivanje i istraživanje Duha.
ČuDnO Je...
Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju,
a tako mala kad s njom otiđemo u trgovinu.
Čudno je kako dugo vremena traje sat službe Božje, a kako brzo prođe četrdeset minuta
košarkaške utakmice.
Čudno je kako su dugi sati kada ih provodimo u crkvi, a kako kratki kada gledamo film.
Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća
sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s prijateljem.
Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo
kada propovijed traje duže nego obično.
Čudno je kako je teško pročitati odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestselera.
Čudno je kako ljudi žele što bliža sjedala na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta na misi.
Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događaju potrebna dva ili tri tjedna unaprijed da bismo
je mogli uklopiti u raspored svojih obveza, dok ga za druge događaje možemo prilagoditi i u zadnjoj minuti.
Čudno je koliko problema imaju neki ljudi sa usvajanjem jednostavnih evanđeoskih sadržaja da bi ih
mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.
Čudno je kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.
Nije li čudno?
Snaga Duha Svetoga
Ponekad smo tužni i imamo onaj osjećaj izgubljenosti.Osjećamo se kao da su nam sve lađe potonule.
No,unatoč tome osjećaju ipak znamo da u našem srcu postoji jedna zraka sunca – to je snaga koja nas
vodi kroz život i govori nam da trebamo krenuti dalje.To je snaga Duha Svetoga.Duh Sveti vodi nas kroz
život on nam je putokaz na našem životnom putu.I zbog toga,kada nam je god teško,jedino što treba jest
pogledati u nebo i izgovoriti:ja to mogu,ja to želim- jer vjerujem. Čvrsta nek bude vjera naša…i ufanje naše
nek bude jako i iskreno.Duh Sveti osnažuje nas svojim darovima; milošću,znanjem,pobožnošću,jakošću,
savjetom,razumom i naravno strahom Božjim. Zbog tih darova,trebamo biti neizmjerno zahvalni Bogu – našem nebeskom Ocu I služiti mu kroz život.
Kako služiti Bogu? – odgovor je vrlo jednostavan:
Treba se u potpunosti predati I živjeti u vjeri i ufanju,jer vjerovati ne znači samo reći nekome:’’ja vjerujem’’
već to treba živjeti i osjetiti – osjetiti tu Božju blizinu..
U knjizi proroka Izaije stoji napisano:
Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza
Posla me blagovijesnikom biti siromasima,proglasiti
Sužnjima oslobođenje,vid slijepima,na slobodu pustiti potlačene,
Proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4,18-19):[67].
Ovo je samo jedan mali djelić iz sv.Pisma u kojem nam Bog preko proroka (Izaija)
govori srcu svoga naroda,i to jezikom obećanja u kojem naglašuje ljubav i vjernost.
Prema tim obećanjima Duh će Gospodnji u poslijednja vremena obnoviti srca ljudima. On će skupiti i
pomiriti sve raspršene I podijeljene narode.Preobrazit će prvotno stvorenje, gdje će Bog stanovati s
ljudima u miru.Svi će narodi postati jedno,jer pred našim nebeskim Ocem svi smo jednaki.
